Showing 1-20 of 88 items.

Tā Sīn Mīm.

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju.

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio.

A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo,

i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.

I Mi nadahnusmo Musaovu majku:"Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti."

I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

I žena faraonova reče:"On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A oni ništa ne predosjetiše.

I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

I ona reče sestri njegovoj:"Idi za njim!" I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.

A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče:"Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?"

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti."Ovo je šejtanov posao!" – uzviknu –"on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!

Gospodaru moj" – reče onda –"ja sam sâm sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.

"Gospodaru moj" – reče –"tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!"

I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć."Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" – reče mu Musa,

i kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj:"O Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš."

I jedan čovjek s kraja grada dotrča:"O Musa" – reče –"glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik."